Visoko iznad oblaka, među velikim planinama prekrivenim maglom, živio je mali zmaj Niko. Imao je sjajne zelene ljuske, kratka krila koja su još učila letjeti i oči pune snova. Dok su drugi zmajevi vježbali rigati vatru i letjeti kroz olujne oblake, Niko je često sjedio na rubu stijene i gledao prema dalekom horizontu.
Tamo negdje, iza planina, nalazilo se more.
Niko ga nikada nije vidio, ali svake je noći sanjao valove, pješčane obale i galebove koji lete iznad plavetnila.
„Zašto stalno razmišljaš o moru?“ pitao bi ga brat Rian.
„Ne znam“, odgovorio bi Niko tiho. „Kao da me nešto tamo zove.“
Stariji zmajevi samo bi se nasmijali.
„Zmajevi pripadaju planinama“, govorili su. „More je predaleko.“
Ali što su mu više govorili da ostane, to je Niko više sanjao o velikoj plavoj pučini.
Jedne večeri, dok je mjesec sjajio među oblacima, Niko je odlučio krenuti na put.
Mama zmajica nježno ga je zagrlila krilom.
„Svijet je velik“, rekla je tiho. „Ali tvoje srce zna kamo treba ići.“
Niko je duboko udahnuo i poletio.
Letio je preko zelenih šuma, rijeka koje su svjetlucale poput srebra i livada punih cvijeća. Putem je susretao razne životinje koje nikada prije nije vidio.
Kod jedne rijeke upoznao je dabra Ota koji je gradio malu branu.
„Kamo letiš sasvim sam?“ upitao je dabar.
„Tražim more“, rekao je Niko ponosno.
Oto se nasmiješio.
„Onda prati miris soli kad vjetar zapuše.“
Niko mu je zahvalio i nastavio dalje.
Kasnije je sreo malu lisicu Laru koja je sjedila pod stablom i slušala nježne priče za djecu koje joj je mama upravo pričala prije spavanja.
„More?“ uzviknula je Lara. „Kažu da zvuči kao velika uspavanka!“
Niko je odmah još više poželio stići tamo.
No kako je put trajao, mali zmaj počeo se umarati. Krila su ga boljela, a oblaci su postajali tamniji.
Ubrzo je zapuhala snažna oluja.
Vjetar je tresao njegova krila, a kiša mu kapala niz njušku.
„Možda su bili u pravu“, pomislio je tužno. „Možda sam previše malen za ovakav put.“
Sklonio se ispod velike stijene i tiho uzdahnuo.
Tada je kraj njega sletjela stara morska ptica.
„Zašto si tako tužan?“ upitala je blagim glasom.
Niko je spustio glavu.
„Pokušavam pronaći more, ali mislim da ne mogu.“
Ptica ga je nježno pogledala.
„Veliki snovi često traže hrabrost i strpljenje.“
„Ali bojim se.“
„I to je u redu“, rekla je ptica. „Najhrabriji nisu oni koji se nikada ne boje. Najhrabriji su oni koji nastave dalje unatoč strahu.“
Niko je dugo razmišljao o tim riječima dok je kiša polako prestajala.
Kad je ponovno poletio, vjetar je postao blaži. Letio je sve niže i tada… osjetio nešto novo.
Zrak je mirisao drukčije.
Svježe.
Slano.
Srce mu je snažno zakucalo.
Poletio je iznad posljednjeg brda i odjednom zastao.
Pred njim se prostiralo more.
Veliko, sjajno i beskrajno plavo.
Valovi su plesali na suncu, galebovi letjeli iznad obale, a pijesak svjetlucao poput zlata.
„Wow…“ šapnuo je Niko.
Nikada nije vidio nešto tako lijepo.
Polako je sletio na toplu obalu. Val mu je dotaknuo šapice i odmah se razbio u tisuće pjenušavih kapljica.
Niko se nasmijao toliko glasno da su galebovi veselo zakružili iznad njega.
Cijeli dan istraživao je obalu, skupljao školjke i promatrao zalazak sunca koji je more obojao narančastim i ružičastim bojama.
Te večeri legao je na pijesak i slušao šum valova.
Lara je bila u pravu.
More je doista zvučalo poput velike uspavanke.
Niko je tada shvatio nešto važno.
Ponekad nas snovi zovu daleko od poznatog kako bismo otkrili koliko zapravo možemo biti hrabri.
Kad se nakon nekoliko dana vratio u planine, drugi zmajevi odmah su ga okružili.
„Je li more stvarno tako posebno?“ pitali su znatiželjno.
Niko se nasmiješio.
„Još je ljepše nego što sam sanjao.“
Te večeri mali zmaj zaspao je mirno pod zvijezdama, a u mislima su mu još uvijek plesali valovi i miris slanog zraka.
Za uspavljivanje puno mašte i topline mnogi roditelji vole birati nježne priče za velike i male koje djecu vode u čudesne svjetove. Uz audio priče za djecu i umirujuće priče za laku noć audio, mališani mogu lakše zaspati uz avanture pune prijateljstva, hrabrosti i snova. Mnoge obitelji upravo zato vole Čiča Miča, mjesto gdje svaka večer postaje mala čarolija prije sna.